A: “Molim te prepravi ovaj zadatak jer ima nekoliko pogrešaka.”
B: “Ne znam kako ti je palo na pamet da mi predaš ovakvo rješenje zadatka prije nego li pregledaš ima li pogrešaka!”
C: “Znam, sigurno nisam dala dovoljno jasne upute pa nisi dobro riješio ovaj zadatak. Imaš li možda vremena i volje kako bi ispravio ovih nekoliko manjih grešaka?”
Poznato? Koji primjer? A, B ili C?
A je ASERTIVNI STIL, B je AGRESIVNI STIL dok je primjer C PASIVNI STIL komunikacije.
Asertivnost je koristan oblik ponašanja i osjećanja jer asertivna osoba traži što želi, a da pri tome ne šteti osobama oko sebe. NE ASERTIVNE OSOBE su nejasne u izricanju što žele, teško ili nikako ne odbijaju tuđe zahtjeve koji im nisu po volji, smatraju svoje mišljenje manje važnim od tuđeg, sramežljive su, osjećaju se frustrirano, depresivno, niskog su samopoštovanja te reagiraju povlačenjem, neodlučnošću i odustajanjem.
To ne zvuči dobro ni za Vas, ali niti za Vaše dijete, zar ne?
Asertivnija i socijalno kompetentnija djeca mogu bolje regulirati izražavanje svojih emocija, osobito negativnih, što smanjuje pojavu depresivnih i drugih psihopatoloških reakcija. Asertivnija djeca spretnije traže socijalnu podršku od drugih osoba u situacijama kada ju im bliske osobe ne mogu pružiti.
Asertivna osoba:
- argumentirano će se zauzeti za sebe na lijep, smiren i kulturan način
- zna aktivno slušati
- poštuje druge i to traži za sebe
- jasno, konkretno i direktno govori – ne okoliša
- iskazuje svoja očekivanja i osjećaje
- pozitivno iskazuje prigovore (kritiku)
- zna pohvaliti druge i to sa zadovoljstvom čini
- preuzima odgovornost za svoje riječi i djela
- spremna je uputiti ispriku kada pogriješi
- zna se kontrolirati (svoje negativne osjećaje)
- gleda u oči i pokazuje osjećaje
- glas i držanje prilagođava situaciji
- učinkovito ispunjava i ostvaruje vlastite potrebe, prava i mišljenja uvažavajući pritom i druge osobe i njihove potrebe, prava i mišljenja
- ne ugrožava i ne šteti drugima
Agresivna osoba:
- pošto poto se mora izboriti za sebe i svoje mišljenje, bez obzira na način i odnos
- izražava svoje osjećaje, potrebe i ideje na štetu druge osobe
- govori glasno i može biti uvredljiva, gruba i sarkastična
- inzistira na tome da njena riječ uvijek bude zadnja
- teži nadvladati druge osobe
- zahtijeva i naređuje (nema molim i hvala)
- optužuje i krivi druge (ne bira riječi)
- ne priznaje svoje pogreške
- usmjerena je na osobu, a ne na ponašanje osobe
- ne sluša i prekida
- ima agresivnu gestikulaciju
- zuri u sugovornika
- unosi se u lice
- stavlja pred sebe obavezu da pod svaku cijenu mora dobiti ono što želi
- misli da je uvijek u pravu i da zna stvari bolje od drugih
- ne uvažava i ne poštuje
- upotrebljava povišenu intonaciju; jake i povišene tonove, u glasu se osjeća tenzija, oštrina, naredba, zapovijed, ismijavanje, ironija, sarkazam i napadačka taktika
- manipulira
Pasivna osoba:
- pošto poto se želi povući i izbjeći konflikt
- pokazuje nedovoljno poštivanje svojih vlastitih potreba i prava koje ima
- ne izražava svoje iskrene osjećaje, potrebe, vrijednosti i probleme
- dopušta drugima da povrijede njezin osobni prostor, uskrate joj prava
- rijetko govori o svojim željama, iako je u velikom broju situacija samo to i potrebno
- izbjegava raspravu
- većinom šuti ili puno priča, a ništa ne kaže
- ne izražava svoje mišljenje nego tuđe
- brzo priznaje pogrešku i često se ispričava
- govori tiho, ne podiže glas, ima drhtav glas kad govori
- većinu vremena ne gleda u oči
- smiješi se i veoma često klima glavom
- ne odbija tuđe zahtjeve iako joj nisu po volji
- sramežljiva, bez samopouzdanja, bez samopoštovanja i sigurnosti
- osjećaj srama, straha i osobne krivnje, neodlučna i brzo odustaje, pokorna
Zaključak:
Asertivnost djeteta podrazumijeva spremnost da se zauzima za vlastita prava te da jasno i prihvatljivo izrazi svoje želje i potrebe.
Pravovremeno usvajanje odgovarajućih oblika asertivnog ponašanja pozitivno utječe na razvoj djetetova samopoštovanja.
Asertivna djeca na bolji način izražavaju svoja znanja i sposobnosti te imaju i efikasnije vještine za suočavanje sa stresom.
O treningu asertivnosti i tehnikama asertivnog komuniciranja bit će riječi u sljedećem tekstu.
Literatura: prof. dr. sc. Maja Lamza – Maronić i Jerko Glavaš, Poslovno komuniciranje, Osijek 2008.